Za Piroćance kažu da su cicije ali ovaj grad će vam nesebično dati sve za pravu avanturu u samo nekoliko dana!
Od divlje i prelepe Stare planine, preko manastira i spomenika, izuzetnog folklornog nasleđa, divnih ljudi i izuzetne gastronomije koju ćete poželeti da ponesete sa sobom – vi birate, Pirot ima sve!
Do Pirota, koji se nalazi na jugoistoku Srbije, dolazi se iz Niša za nekih sat vremena vožnje, dok je iz Beograda potrebno manje od 4 sata vožnje.
Grad je podignut na mestu rimskog utvrđenja Turres, tek u XIV veku se pominje kao Pirot. Za vreme Turaka, naročito u 16. i 17. veku bio je lepa i bogata varoš, ponajviše zahvaljujući dobrom položaju i trgovačkim vezama.
Pirot danas broji oko 45.000 stanovnika. Ne može se reći da grad blista ali se jasno vide pozitivni pomaci koji se dešavaju poslednjih godina. Fabrika guma Tigar je glavni privredni faktor u gradu zbog kojeg u Pirot dolaze uglavnom poslovni turisti koji se zadrže dan-dva i ne vide ništa od onoga što okolina Pirota može turistima ponuditi. Bugara ima, ali je domaćih turista veoma malo.
Vreme je da to promenimo!
Vreme je da isplanirate par dana i posetite ovu sjajnu destinaciju! Pirot nije toliko daleko, cene su svuda veoma pristupačne i potrebno je samo dobre volje.
Zašto doći u Pirot?
Pozivni broj za Pirot je 010. Obišli smo Pirot i okolinu i pronašli najmanje toliko razloga da i vi to učinite!
6. Kameno selo Gostuša
Gostuša je staroplaninsko selo koje odlikuje arhaična arhitektura zbog koje ga zovu i „Kameno selo“, kao i očuvanost starih običaja i kulture. Do izgradnje Belskog mosta, kojim je premošćeno Zavojsko jezero, ovaj kraj je bio teško dostupan.
Samim tim Gostuša je dugo bila gotovo potpuno izolovana što je doprinelo očuvanju tradicije ovog sela u svakom pogledu, te je Gostuša danas autentično selo koje najvernije oslikava život staroplaniskog stanovništva u prošlom veku.
Do Gostuše od Pirota ima 30-ak kilometara ali se pripremite na put koji traje preko 60 minuta. Razlog je izuzetno loš put, naročito posle jezera. Odmah posle mosta završava se asfaltni put i narednih nekoliko kilometara vas očekuje izuzetno loš, šljunkom i kamenjem posut put, gde nećete moći da „ubacite u drugu“.
Zamislićemo da je to zbog toga što do kamenog sela čak i vodi kameni put…
Nakon ove deonice koja turizam čini da deluje kao sadizam, kreće ponovo asfaltni deo koji, iako loš, deluje sjajno nakon kamenog puta.
Auto je najbolje da parkirate na samom ulazu u selo budući da ni kroz samo selo nema asfalta a i nećete lako naći sledeće mesto za parking. Gostuša se pruža niz reku i ima linearnu prostornu razvijenost. Ubrzo ćete shvatiti zašto je drugi naziv „Kameno selo“…
Šetajući kroz Gostušu stičete utisak kao da ćete naići na Flistonse iz kamenog doba. Kuće su zidane od kamena i blata, ograde su od kamena, put je posut i popločan kamenjem, česme su od kamena, crkva takođe, i ono što je najupečatljivije i najtipičnije za Gostušu – i krovovi kuća su od kamena.
Za pokrivanje kuća stanovnici ovog sela (verovatno usled izolacije i nemogućnosti nabavke crepa) koristili su kamen koji se nalazi svuda u okolini sela. U pitanju je pločasti kamen koji je zaista pogodan za tu namenu i očigledno je veoma kvalitetno rešenje obzirom da se veliki deo kuća dobro drži i da u njima i danas žive ljudi!
U selu smo naišli i na radnu akciju, meštani su se skupili kako bi napravili potporni zid za groblje. Nakon što su nas ispitali ko smo i odakle smo ponudili su nas rakijom i ponudili smeštaj u jednom domaćinstvu koje nudi izdavanje apartmana ali i prodaju meda, rakije i ostalih domaćih proizvoda.
U toku je proces proglašenja Gostuše za kulturno dobro.