Za Piroćance kažu da su cicije ali ovaj grad će vam nesebično dati sve za pravu avanturu u samo nekoliko dana!
Od divlje i prelepe Stare planine, preko manastira i spomenika, izuzetnog folklornog nasleđa, divnih ljudi i izuzetne gastronomije koju ćete poželeti da ponesete sa sobom – vi birate, Pirot ima sve!
Do Pirota, koji se nalazi na jugoistoku Srbije, dolazi se iz Niša za nekih sat vremena vožnje, dok je iz Beograda potrebno manje od 4 sata vožnje.
Grad je podignut na mestu rimskog utvrđenja Turres, tek u XIV veku se pominje kao Pirot. Za vreme Turaka, naročito u 16. i 17. veku bio je lepa i bogata varoš, ponajviše zahvaljujući dobrom položaju i trgovačkim vezama.
Pirot danas broji oko 45.000 stanovnika. Ne može se reći da grad blista ali se jasno vide pozitivni pomaci koji se dešavaju poslednjih godina. Fabrika guma Tigar je glavni privredni faktor u gradu zbog kojeg u Pirot dolaze uglavnom poslovni turisti koji se zadrže dan-dva i ne vide ništa od onoga što okolina Pirota može turistima ponuditi. Bugara ima, ali je domaćih turista veoma malo.
Vreme je da to promenimo!
Vreme je da isplanirate par dana i posetite ovu sjajnu destinaciju! Pirot nije toliko daleko, cene su svuda veoma pristupačne i potrebno je samo dobre volje.
Zašto doći u Pirot?
Pozivni broj za Pirot je 010. Obišli smo Pirot i okolinu i pronašli najmanje toliko razloga da i vi to učinite!
3. Peglana kobasica
Peglana kobasica je pirotski specijalitet od ovčijeg, kozijeg ili junećeg mesa, u koje se dodaje kombinacija začina, a potom se pegla i suši. Za peglanje se najčešće koristi flaša (uglavnom puna vina), sve ostalo je kažu svetogrđe. Gotova peglana kobasica ima oblik potkovice, seče se na tanke komade isključivo nožem i odlično ide uz domaće vino.
Nažalost, u proleće nigde u Pirotu ne možete pronaći ovu kobasicu. To je zimski specijalitet pa ćete imati sreće samo ako Pirot posetite u tom periodu godine.
Početkom 2011. godine u Pirotu je održano prvo Svetsko prvenstvo u pravljenju peglane kobasice. Manifestacija kasnije prerasta u izuzetno posećen Sajam pirotske peglane kobasice, koji se održava svakog februara.
Ova vrsta kobasice je vrhunski specijalitet proizveden od najkvalitetnijeg mesa umešanog sa začinima. Pretpostavlja se da potiče još iz doba Turaka. Za spravljanje peglane kobasice najčešće se koriste pažljivo odabrani komadi kozijeg, ovčijeg i junećeg mesa, odnosno “posne“ vrste mesa. Za mnoge najbolje je magareće meso. Nikako se ne koristi svinjsko meso iz dva razloga: prvi – jer se lako i brzo kvari, a drugi je vezan za poreklo iz turskog doba, odnosno pogodovanju za ishranu muslimana. Meso se odvaja od svih žila, masnoća, loja i drugih neželjenih primesa (znači ide samo najkvalitetnije meso), melje se i umešava sa začinima.
Peglana mora biti ljuta ili najmanje diskretno ljuta, jer njena magija je baš u ljutini, specifičnosti i različitosti ukusa.
Kobasica se nakon punjenja vezuje u obliku slova U i suši na promaji. Prija im pirotska klima, optimalna temperatura treba da bude između minus pet i plus pet stepeni, bez vlage i velikog mraza. Zato je za pravljenje “peglane“, najbolji period kraj novembra – kraj decembra. Tokom perioda sušenja, kobasice se svaka dva-tri dana peglaju (najčešće flašom) – zbog čega se i zovu peglane, nakon čega dobiju oblik potkovice. Tako se iz kobasice izbacuje voda i obezbeđuje njega dugotrajnost.
RECEPT
Recept za pripremu je jednostavan i ne treba da bude tajna. A ako postoji tajna, ona je u izboru mesa, u njihovom odnosu, u crevima za punjenje, u začinima, u sušenju, u peglanju…i na kraju u ljubavi sa kojom se prave peglane. I zato svako ko pravi peglanu, kaže da je njegova najbolja.
Meso (kozje, ovčije, juneće u odnosu po izboru) očišćeno od svih neželjenih primesa, se melje i dodaju začini u sledećim procentima: do 2% soli, 2% paprike (1.7% slatke i 0,3% ljute), 1% belog luka i do 1% bibera (može i kombinacija belog i crnog). Od začina mogu da se koriste i lovor, bosiljak, najkvirc,… Nikako ne dodavati vodu.
Primer: na 10kg mesa, 180 do 200 g soli, 170g aleve paprike, 30g ljutog sudžuka, 100g belog luka, do 100g bibera (može i kombinacija belog i crnog). Što se tiče ljutine najčešća mera pirotskim kobasičarima je jedna sušena ljuta papričica na 1kg mesa.
Zavisno od ukusa, količina pojedinih začina može da varira u zavisnosti od afiniteta onog ko ih pravi, a na kraju to je i jedna od tajni pravljenja peglane.
Za punjenje se koriste deblja svinjska ili juneća creva. Posle vezivanja u obliku slova U, kobasice se suše na promaji, na suvom mestu sa što manje vlage. Prvo peglanje flašom je drugog dana od dana punjenja, i onda svakih dva do tri dana. U zavisnosti od creva kojima su se punile, kobasice se mogu prvi put probati nakon petnaestak dana. Vrlo je važno i na vreme ukoloniti peglane sa promaje da se ne bi presušile